Zvuk i akustika - zašto isti bend zvuči različito
Gosti koji su isti bend slušali u dva različita objekta često imaju utisak da su čuli dva različita nastupa. Nisu pogrešili. Prostor menja zvuk više nego što to čini sam sastav, a i unutar iste sale se sa dva stola čuje različito. To se može predvideti i iskoristiti pri izboru mesta.
Razglas se podešava na jednu tačku
Sistem se balansira na mesto gde sedi najveći broj gostiju, najčešće na sredinu sale. Sve ostalo je odstupanje od te tačke.
Bliže bini se čuje više instrumenata i manje obrađenog zvuka. Dalje se sve više oslanja na razglas.
Zbog toga skuplja zona ne znači bolji zvuk nego drugačiji, i to je razlika koju vredi znati pre izbora.
Visina plafona
Visoki plafoni daju prostoru dubinu, ali i odjek koji meša zvuk, posebno kada sala nije puna.
Niski plafoni daju zbijeniji i glasniji zvuk, u kojem se tekst bolje razume, ali se brže zamara uho.
Sale sa kosim plafonom ili sa panelima na zidovima zvuče najujednačenije, jer su građene za tu namenu.
Materijali u prostoru
Staklo, beton i pločice odbijaju zvuk i prave odjek. Zavese, tepisi i tapacirane stolice ga upijaju.
Restoran sa mnogo tekstila zvuči mekše, a sala sa staklenim zidovima oštrije i glasnije.
To se primeti odmah po ulasku, još pre nego što muzika krene, po tome kako zvuči razgovor.
Punoća sale
Ljudi upijaju zvuk. Prazna sala odjekuje, puna sala guši, pa se razglas podešava jače nego na probi.
Zbog toga isti bend u jedanaest, kada je sala puna, zvuči drugačije nego u tri, kada se isprazni.
Najbolji zvuk je po pravilu u drugom delu noći, kada je sistem podešen, a deo gostiju otišao.
Gde se najbolje čuje
Sredina sale je gotovo uvek najbolja tačka, jer je razglas balansiran upravo tu.
Uz zid i u uglovima se javlja odbijanje koje meša zvuk i otežava razumevanje teksta.
Ispod galerije je akustički najslabiji deo svakog prostora, jer se zvuk skuplja i gubi dubinu.
Zadrška u velikim salama
U prostorima dužim od pedesetak metara zvuk sa bine stiže kasnije od onog iz razglasa, pa se javlja osećaj kašnjenja.
Kod dobro postavljenih sistema to se rešava dodatnim zvučnicima u dubini sale, ali ih nemaju svi objekti.
Sa zadnjih stolova se program prati preko ekrana, a zvuk se doživljava kao prenos, ne kao uživo.
Broj muzičara
Pun bend sa bubnjevima i basom traži veći prostor da bi zvučao dobro. U maloj sali postaje preglasan.
Duo sa klavijaturom ili pevač uz pripremljenu pratnju u manjem prostoru zvuče uravnoteženije.
Zbog toga se isti sastav u dve sale ne može porediti, i to nije stvar kvaliteta nego prostora.
Ton proba
Proba se radi pre nego što gosti uđu, u praznoj sali, pa se podešavanja koriguju tokom prvog bloka.
Zbog toga prvi minuti nastupa često zvuče slabije. To je uobičajeno i ne treba ga tumačiti kao kvar.
Kada nastupa više izvođača, podešavanje se ponavlja između blokova i ista pojava se javlja svaki put.
Jačina i razgovor
Program sa scenskom produkcijom je glasan po definiciji i razgovor tokom nastupa nije realan bliže bini.
Između blokova se svuda razgovara normalno, i to je deo večeri koji parovi i manja društva najviše koriste.
Ko dolazi zbog razgovora, bira zonu dalje od bine i prihvata da program prati sa distance.
Šta se može pitati unapred
Gde je postavljena bina, koliko sala ima mesta i da li ima stubova ili galerije u delu u kojem je ponuđen sto.
Ta tri podatka daju prilično tačnu sliku o tome kako će se čuti, a dobijaju se u jednom pozivu.
Plan sale postoji u svakom objektu koji prodaje po zonama i šalje se na upit.
Kada zvuk nije presudan
Za društva koja dolaze zbog druženja i večere, akustika je manje važna od mira i prostora oko stola.
Za njih je zadnji deo sale prednost, a ne mana, jer je tamo najtiše i najlakše se razgovara.
Plaćanje prve zone u tom slučaju znači plaćanje nečega što se te noći neće koristiti.
Kratak zaključak
Sredina sale, dalje od zidova i ispod otvorenog plafona, gotovo uvek daje najbolji odnos zvuka i udobnosti.
Ako se bira zbog nastupa, ide se bliže bini i prihvata glasnoća. Ako se bira zbog društva, ide se dalje.
Pokušaj da se dobije oboje najčešće znači da se ne dobije nijedno.
Otvoreni prostor i šatori
Programi na otvorenom i u šatorima zvuče potpuno drugačije, jer nema zidova od kojih bi se zvuk odbijao. Zvuk se gubi u visinu i traži jači razglas.
Zbog toga se na otvorenom stoji bliže bini nego u sali, a sa udaljenosti veće od pedeset metara se čuje slabo i sa zadrškom.
Vetar i vlaga dodatno menjaju kako se zvuk prenosi, pa isti sastav dve večeri zaredom na istom mestu ne zvuči isto.