Gde sesti u sali po vrsti muzike
Zona u kojoj se sedi menja veče više od menija. Ista sala uz binu, u sredini i u zadnjem delu zvuči kao tri različita mesta, a razlika u ceni između tih zona je manja od razlike u doživljaju.
Uz binu
Najskuplja zona i najtraženija, ali za ceo tok noći najnezahvalnija. Zvuk je preglasan, razgovor za stolom nije moguć, a program se gleda odozdo. Ima smisla ako se ide zbog konkretnog imena i ako je cilj da se bude blizu. Za veče od osam sati u kom se jede, razgovara i peva, prve dve redove stolova gotovo nikada nisu najbolji izbor, i to je jedna od retkih stvari u ponudi te noći u kojoj viša cena ne znači bolji doživljaj.
Sredina sale
Zona koja u devet od deset slučajeva rešava sve. Bina se vidi u celini, zvuk je ujednačen jer se razglas gradi tako da sredina bude referentna, a prostor za igru je na nekoliko koraka. Razgovor je moguć u prvom delu večeri, a posle ponoći se ionako ne razgovara nigde. Ako se pri rezervaciji traži jedna stvar, traži se sredina, i to je pitanje koje vredi postaviti čak i kada se cena zone ne razlikuje.
Zadnji deo
Najtiša zona i najpovoljnija. Razgovor je moguć cele noći, deca podnose veče, stariji gosti se ne zamaraju. Nedostatak je što se bina slabo vidi, a u velikim salama se program prati preko ekrana. Za društva koja dolaze zbog večere i razgovora, a ne zbog programa, ovo je najbolji odnos cene i onoga što se traži.
Uz zvučnike i bez obzira na red
Postoji zona koju treba izbegavati u svakoj sali, a to su stolovi direktno ispred ili ispod zvučnika, bez obzira na to u kom su redu. Tu je zvuk najgori u celom prostoru, jer se ne meša nego udara. U rasporedu se ta mesta često prodaju kao srednja zona, pa se pri rezervaciji pita gde stoji razglas, a ne samo koji je red.
Uz orkestar u kafani
U manjim prostorima pozicija znači znatno manje, jer je svaki sto na nekoliko metara od sastava. Ono što se bira je da li se sedi na putu kojim sastav prolazi ili sa strane. Sto na prolazu znači da će sastav češće doći i da će se lakše poručivati, ali i da se kroz celu noć prolazi pored. Sto u uglu je mirniji i praktičniji za duže veče.
Uz DJ u klubu
Zone se ne razlikuju po zvuku nego po gužvi. Blizu podijuma se stoji i ne razgovara, oko šanka se čeka, a najpodnošljivije su zone uz zid i eventualno terasa ili druga prostorija ako je ima. Sto u klubu se ne uzima zbog sedenja nego zbog mesta gde se ostave stvari i zbog toga što se piće donosi za sto umesto da se ide do šanka koji je te noći nepristupačan.
Sto za veliko društvo
Društva preko deset ljudi dobijaju duge stolove koji se najčešće nalaze u sredini ili bočno. Duž takvog stola se ne razgovara sa svima, pa ako je razgovor važan, bolje su dva odvojena stola nego jedan dugački. To se traži pri rezervaciji i po pravilu se dobije, jer je lokalu svejedno.
Prolaz, toalet i garderoba
Stolovi kod ulaza, pored toaleta i na putu do šanka su najlošiji u svakoj sali, jer se cele noći prolazi pored. To su i mesta koja ostaju poslednja, pa ko rezerviše u drugoj polovini decembra najčešće dobija njih. To je praktičan razlog da se ne čeka do poslednjeg trenutka čak i kada ima slobodnih mesta.
Kako se traži zona
Pri rezervaciji se kaže konkretno: sredina sale, ne prvi red, ne pored zvučnika, ne kod ulaza. Lokali koji imaju raspored stolova mogu da pošalju sliku i da označe sto, i to je najbolja moguća potvrda. Ono što se traži treba da stoji u potvrdi rezervacije, jer se te noći na vratima ne razgovara.
Kada se zona plaća posebno
Šta se vidi sa rasporeda, a šta ne
Raspored stolova koji lokal pošalje pokazuje gde je sto u odnosu na binu, ali ne pokazuje gde stoje zvučnici, gde je prolaz konobara i koliko je sto blizu izlaza na terasu koja se te noći otvara i zatvara celu noć. Ta tri detalja menjaju veče više od reda u kom se sedi, i zato se pitaju odvojeno. Lokal koji radi ozbiljno odgovara bez otpora, jer mu je u interesu da gost sedne tamo gde mu odgovara i da se ne žali sutra. Ako se na ta pitanja ne dobije odgovor, to samo po sebi govori nešto o tome kako će te noći biti organizovano sve ostalo.
U većim salama i halama zone imaju različite cene i to se jasno navodi. U restoranima i kafanama cena je jedna, a zona zavisi od toga kada se rezervisalo. To znači da se u restoranskom formatu dobra pozicija ne kupuje nego se dobija ranom rezervacijom, i to je jedina prednost koju rezervacija u novembru daje u odnosu na decembar.